Sveobuhvatni vodič za anaplazmozu kod životinja

(C) Wikipedia

Uvod

Anaplazmoze su parazitske zarazne bolesti koje uzrokuju vrste Anaplasma, a prenose ih krpelji. Zaražene životinje domaćini su prvenstveno psi, ali mogu oboljeti i ljudi, ovce, koze, mačke, goveda i konji. Bolest napreduje u akutnoj i kroničnoj fazi.

Patogeni i prijenos

Anaplazmoze uglavnom uzrokuju dvije vrste anaplazme:

• Anaplasma phagocytophilum: utječe na granulocite (bijela krvna zrnca).
• Anaplasma platys: utječe na trombocite (krvne pločice).

Anaplasma phagocytophilum i Anaplasma platys pripadaju redu Rickettsia i prema tome su bakterije. Anaplasma phagocytophilum je zoonoza i uzrokuje humanu granulocitnu erlihiozu kod ljudi.

vektori i domaćini

Anaplasmu phagocytophilum uglavnom prenose štitasti krpelji iz roda Ixodes, u Europi osobito šumski krpelj (Ixodes ricinus). Anaplasma platys, pak, prenosi smeđi pseći krpelj (Rhipicephalus sanguineus).

Prijenos anaplazme obično se događa 24 sata nakon što krpelj počne sisati. Razdoblje inkubacije je od 5 do 20 dana.

distribucija

Anaplasma phagocytophilum je rasprostranjena između 40. i 65. paralele, uključujući Njemačku, Švedsku, Norvešku, Englesku, Nizozemsku, Poljsku, Mađarsku, Austriju, Švicarsku, Češku, Sloveniju, Hrvatsku, Bugarsku, Francusku, sjevernu Španjolsku, sjevernu Italiju i sjevernu Rumunjsku.

Anaplasma platys javlja se u sjevernoj Africi, južnom i središnjem Portugalu, južnoj Španjolskoj, Italiji, Grčkoj, Gibraltaru, Bugarskoj, Hrvatskoj i južnoj Rumunjskoj.

dijagnoza

Anaplazmozu dijagnosticira veterinar u akutnoj fazi izravnim otkrivanjem uzročnika pomoću razmaza krvi obojenog po Giemsi i/ili PCR-a iz krvi. U kroničnoj fazi uzročnik se može otkriti neizravno određivanjem protutijela (titar) pomoću IFAT-a ili ELISA-e. Međutim, negativan PCR rezultat ne isključuje bolest.

Dijagnoza anaplazmoze kod pasa

Budući da simptomi anaplazmoze mogu biti slični onima drugih bolesti, poput babezioze ili lajmske bolesti, važno je postaviti točnu dijagnozu. Veterinari koriste krvne pretrage kako bi otkrili prisutnost bakterija Anaplasma ili antitijela protiv tih bakterija. Za dijagnozu je ključna kombinacija kliničkih simptoma, detekcije patogena i odgovora na terapiju.

Simptomi

Akutna faza (1-3 tjedna)

• Vrućica
• Apatija, letargija
• Gastrointestinalni poremećaji
• Splenomegalija (povećana slezena)
• Limfadenopatija (natečeni limfni čvorovi)
• Trombocitopenija (smanjeni broj trombocita)
• Krvarenje iz nosa, krvarenje desni

• Petehije (mala krvarenja na koži)
• Hromost
• Poliartritis (upala više zglobova)

Kronična faza

• Pancitopenija (smanjeni broj svih krvnih stanica)
• Uveitis (upala očiju)
• Hromost
• Poliartritis
• Neurološki poremećaji

Simptomi anaplazmoze često su slični onima kod erlihioze.

Anaplazmoza u pasa: uobičajeni simptomi i znakovi

Simptomi infekcije anaplazmozom kod pasa mogu varirati, ali neki od najčešćih znakova uključuju:

• klonulost
• Vrućica
• Krvarenje sluznice (npr. na desnima)
• Krvarenje iz nosa
• Nevoljkost kretanja
• Hromost

U rijetkim slučajevima mogu se pojaviti i neurološki simptomi poput problema s koordinacijom ili napadaja.

Laboratorijska ispitivanja

U akutnoj fazi anaplazmoze krvne pretrage obično pokazuju trombocitopeniju (smanjeni broj trombocita), smanjenje limfocita i povećanje monocita, ukupnog proteina (TP), γ-globulina i C-reaktivnog proteina (CRP). Kako bolest napreduje, može doći i do smanjenja eritrocita i hematokrita kao i povećanja jetrenih enzima (ALT, AST).

Liječenje

U slučaju akutnih simptoma i odgovarajućih promjena u krvnoj slici, veterinar može antibiotikom. Međutim, eliminacija patogena često nije moguća za Anaplasma platys, dok je eliminacija patogena moguća za Anaplasma phagocytophilum.

U kroničnoj fazi preporuča se redovito praćenje krvne slike, kliničke kemije i elektroforeze proteina. Treba napomenuti da doksiciklin hiklat može izazvati jaku iritaciju sluznice. Tablete se stoga nikada ne smiju uzimati na prazan želudac, već ih treba uzimati zajedno s hranom (npr. u vrećici s mesom ili pilećem srcu).

Sistemska terapija kortizonom općenito je kontraindicirana kod vektorskih bolesti i može se provoditi samo nakon stroge procjene rizika i koristi. Sve istovremene infekcije moraju se uvijek liječiti u isto vrijeme.

prevencija

Točke i/ili ogrlice koje sadrže permetrin i flumetrin mogu se koristiti za sprječavanje anaplazmoze. Bihevioralna profilaksa sastoji se u izbjegavanju tik-tik područja. U tom slučaju trebate potražiti savjet veterinara prije putovanja.

Uz lijekove protiv krpelja, prirodni dodaci poput tableta cistusa mogu se koristiti za dodatno smanjenje rizika od infestacije krpeljima. Također je važno redovito kontrolirati ima li psa krpelja, osobito nakon šetnje prirodom. Ako uočite krpelja, uklonite ga što je brže moguće pincetom za krpelje kako biste smanjili vrijeme kontakta s krvopijom.

Okolina i čimbenici rizika za anaplazmozu

Budući da su krpelji češći u određenim okruženjima, kao što su visoka trava, grmlje i šume, trebali biste izbjegavati takva područja ili temeljito pretražiti svog psa nakon što je bio u takvim okruženjima. Rizik od anaplazmoze najveći je tijekom tipične sezone krpelja od proljeća do jeseni, pa je u to vrijeme potreban dodatni oprez.

Nepravilno uklanjanje krpelja: rizici i moguće posljedice

Uklanjanje krpelja važan je korak u smanjenju rizika od infekcije bakterijom Anaplasma phagocytophilum (anaplazmoza) ili drugim uzročnicima bolesti koje krpelji prenose. Međutim, nepravilno uklanjanje krpelja može dovesti do povećanog rizika od infekcije i drugih komplikacija. U nastavku su neki od rizika i mogućih posljedica nepravilnog uklanjanja krpelja:

1. Prijenos patogena : Ako se krpelj nepropisno ukloni, može postati stresan i ispuštati slinu u ranu, povećavajući rizik od infekcije s Anaplasma phagocytophilum (anaplazmoze) ili drugim patogenima.
2. Ostaci dijelova krpelja : Ako se krpelj neispravno izvadi, dijelovi usne šupljine ili glave mogu zapeti za kožu psa. To može dovesti do upale, infekcije ili alergijske reakcije.
3. Stiskanje tijela krpelja : Ako se krpelj tijekom vađenja zgnječi, sadržaj želuca može iscuriti u ranu, što također povećava rizik od infekcije.

Kako bi se ti rizici sveli na najmanju moguću mjeru, potrebno je slijediti sljedeće korake za ispravno i sigurno uklanjanje krpelja:

1. Korištenje pincete za krpelje ili pincete : Koristite posebne pincete za krpelje ili fine pincete kako biste uhvatili krpelja što bliže koži psa. Izbjegavajte vađenje krpelja golim prstima ili nespecifičnim alatima.
2. Polagano i kontinuirano izvlačenje : Polako i ravnomjerno izvucite krpelja ravno van bez uvijanja ili stiskanja. Polagano povlačenje signalizira krpelju da ga pusti, čime se smanjuje rizik od prijenosa sline ili zapinjanja dijelova krpelja.
3. Dezinfekcija mjesta ugriza : Nakon uklanjanja krpelja, mjesto ugriza i ruke temeljito dezinficirajte odgovarajućim dezinficijensom kako biste smanjili rizik od infekcije.
4. Praćenje psa : Pratite svog psa tijekom sljedećih nekoliko dana i tjedana zbog mogućih znakova infekcije, poput vrućice, letargije ili bolova u zglobovima. Ako sumnjate na infekciju, odmah potražite savjet veterinara.

Često postavljana pitanja o anaplazmozi

Posljedično oštećenje uzrokovano anaplazmozom

Iako se anaplazmoza kod životinja obično lako liječi, u nekim slučajevima može doći do sekundarnog oštećenja, osobito ako se bolest ne prepozna i ne liječi na vrijeme. Moguće posljedično oštećenje ovisi o težini infekcije i zahvaćenim organima. Neke od mogućih posljedičnih šteta su:

1. Upala zglobova i hromost : Upalne reakcije uzrokovane bakterijom Anaplasma phagocytophilum mogu dovesti do upale zglobova i hromosti. U nekim slučajevima to može dovesti do trajnog oštećenja zglobova i kronične boli.
2. Oštećenje organa : ako anaplazma uzrokuje upalu unutar organa, može doći do oštećenja organa. Najčešće zahvaćeni organi su jetra, bubrezi i pluća. Neliječeno oštećenje organa može dovesti do poremećene funkcije organa i, u najgorem slučaju, do otkazivanja organa.
3. Anemija : Smanjenje krvnih pločica (trombocita) može dovesti do krvarenja i anemije. U teškim slučajevima to može biti opasno po život i zahtijeva transfuziju krvi.
4. Neurološki simptomi : U rijetkim slučajevima, anaplazma također može utjecati na živčani sustav, što može dovesti do neuroloških simptoma kao što su nekoordinacija, napadaji ili paraliza.

Kako bi se smanjio rizik od posljedične štete, važno je rano otkriti i liječiti anaplazmozu. Ako kod svog ljubimca primijetite simptome koji bi mogli ukazivati ​​na anaplazmozu, odmah se obratite veterinaru. Rano i odgovarajuće liječenje može pomoći smanjiti vjerojatnost sekundarnog oštećenja i održati kvalitetu života vašeg ljubimca.

Sažetak i zaključak

Anaplazmoza je bolest koju prenose krpelji i može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme kod pasa i mačaka. Rana dijagnoza i liječenje ključni su za oporavak životinje. Kako biste zaštitili svog psa ili mačku od anaplazmoze i drugih bolesti koje prenose krpelji, važno je provoditi redovitu profilaksu protiv krpelja i kontrolirati ima li životinja na krpeljima. Poduzimajući ove mjere zaštite, možete pomoći da vaš četveronožni prijatelj bude zdrav i sretan.

Trenutna istraživanja anaplazmoze u pasa

Istraživanje anaplazmoze kod pasa/mačaka kontinuirani je proces za produbljivanje razumijevanja bolesti, razvoj učinkovitijih metoda dijagnostike i liječenja te poboljšanje prevencije prijenosa krpelja. Neka trenutna područja istraživanja su:

1. Epidemiologija i distribucija : Istraživači nastavljaju proučavati pojavu i geografsku distribuciju Anaplasma phagocytophiluma u različitim regijama i kod različitih životinjskih vrsta. Ove studije pomažu identificirati rizična područja i vremena kako bi se razvile ciljane preventivne mjere.
2. Otpornost na uzročnike krpelja : Budući da uzročnici krpelja igraju važnu ulogu u sprječavanju anaplazmoze, također se istražuje razvoj otpornosti na ove uzročnike. Rezultati ovih studija mogu pomoći u razvoju učinkovitijih tretmana krpelja ili alternativnih pristupa kontroli krpelja.
3. Poboljšane dijagnostičke metode : Istraživanje ima za cilj razviti preciznije i brže dijagnostičke metode za anaplazmozu. To može pomoći u ranom otkrivanju bolesti i bržem započinjanju liječenja kako bi se smanjila moguća naknadna šteta.
4. Novi terapijski pristupi : Razvoj novih terapijskih pristupa, uključujući alternativne antibiotike ili imunoterapije, može pomoći u poboljšanju liječenja anaplazmoze i prevladati moguću otpornost na postojeće tretmane.
5. Imunologija i patogeneza : Bolje razumijevanje imunoloških odgovora kod anaplazmoze i mehanizama kojima Anaplasma phagocytophilum inficira stanice i izaziva upalu može pomoći u identificiranju novih terapijskih ciljeva ili strategija prevencije.

Rezultati iz ovih područja istraživanja mogu pomoći u smanjenju rizika od anaplazmoze kod pasa/mačaka, optimizirati dijagnozu i liječenje bolesti te poboljšati kvalitetu života oboljelih pasa.