Epilepsija kod pasa: Opsežan vodič za dijagnostiku i liječenje

Uvod u epilepsiju u pasa

Epilepsija je bolest koja se ne javlja samo kod ljudi već i kod naših kućnih ljubimaca, a posebno pasa. To je neurološki poremećaj karakteriziran ponovljenim napadajima uzrokovanim privremenim kvarom moždanih stanica. To je složena bolest koja zahtijeva točnu dijagnozu i prilagođeno liječenje kako bi se osiguralo da oboljeli psi žive dobrim i zdravim životom.

(C) https://www.thekennelclub.org.uk/health-and-dog-care/health/health-and-care/az-of-health-and-care-issues/epilepsy/

Epilepsija u pasa: definicija i učestalost

Pseća epilepsija, poznata i kao epilepsija, jedna je od najčešćih neuroloških bolesti, koja pogađa približno 2% svih pasa. Ova se bolest može pojaviti u bilo kojoj dobi, od štenaca do starijih osoba.

Pseća epilepsija je moždana disfunkcija koja remeti ravnotežu između električnog naboja i pražnjenja u živčanim stanicama. To rezultira nekontroliranim električnim impulsima koji uzrokuju da mozak na ovu prekomjernu aktivnost odgovori epileptičkim napadajem. Ovi napadi mogu varirati u težini i u većini slučajeva završavaju sami od sebe.

Vrste i simptomi epilepsije

Epileptični napadaji se mogu podijeliti u dvije glavne skupine ovisno o njihovom podrijetlu: parcijalna ili žarišna epilepsija i generalizirana epilepsija.

Parcijalna ili žarišna epilepsija kod pasa

Parcijalna ili žarišna epilepsija kod pasa oblik je epilepsije kod pasa koju karakteriziraju napadaji koji počinju u određenom području mozga i zahvaćaju određeno područje tijela. Za razliku od generalizirane epilepsije kod pasa, kod koje napadaji zahvaćaju obje hemisfere mozga, napadaji kod žarišne epilepsije ograničeni su na određeni dio mozga.

Parcijalni napadaji mogu imati različite simptome ovisno o zahvaćenom području mozga. To može uključivati ​​motoričke simptome (poput trzanja određenog dijela tijela), senzorne simptome (poput promjena vida, sluha ili osjeta mirisa), autonomne simptome (poput ubrzanog rada srca ili znojenja) ili psihološke simptome (poput tjeskoba ili euforija). U nekim slučajevima ti napadaji također mogu dovesti do složenih promjena u ponašanju, uključujući takozvana automatska ponašanja u kojima oboljeli čini ponavljajuće i nekontrolirane pokrete.

Postoje dvije glavne vrste parcijalnih napadaja: jednostavni i složeni. Kod jednostavnih žarišnih napadaja svijest je zadržana, dok je kod složenih žarišnih napadaja svijest oštećena ili izgubljena. U nekim slučajevima žarišni napadaji mogu postati sekundarno generalizirani, što znači da se šire iz određenog područja mozga na cijeli mozak i postaju generalizirani napadaj.

Točan uzrok žarišne epilepsije kod pasa često je nepoznat, ali postoje mnogi čimbenici koji mogu pridonijeti razvoju ovog stanja, uključujući genetske čimbenike, ozljede mozga, moždani udar, tumore i infekcije središnjeg živčanog sustava.

Dijagnosticiranje žarišne epilepsije kod pasa može biti izazovno jer su simptomi vrlo varijabilni i teško ih je razlikovati od drugih neuroloških poremećaja. Dijagnoza se obično temelji na pažljivoj anamnezi, neurološkim pregledima i tehnikama snimanja kao što su magnetska rezonancija (MRI) ili kompjutorizirana tomografija (CT).

Liječenje žarišne epilepsije u pasa prvenstveno je usmjereno na smanjenje učestalosti i težine napadaja te poboljšanje kvalitete života bolesnika. To se može postići lijekovima, operacijom, prilagodbom prehrane ili promjenama ponašanja.

Važno je naglasiti da prognoza za osobe s fokalnom epilepsijom može uvelike varirati ovisno o uzroku i težini stanja. Međutim, uz odgovarajuće liječenje i podršku, mnogi ljudi s ovim stanjem mogu živjeti punim i produktivnim životom.

Generalizirana epilepsija

Generalizirana pseća epilepsija je oblik epilepsije koji zahvaća obje hemisfere mozga i zahvaća cijelo tijelo životinje. Osobito je čest kod pasa i čini oko 80% slučajeva.

Generalizirani napadaji podijeljeni su u različite potkategorije, pri čemu je tonički napadaj (od ton = napetost) dominantan oblik kod pasa. Ovaj napadaj se može podijeliti u tri faze:

1. Prodromalna faza: ovu fazu, koja se može dogoditi satima ili čak danima prije stvarnog napadaja, karakteriziraju promjene u ponašanju koje mogu ukazivati ​​na nadolazeći napadaj. Pas može biti nemiran, zabrinut ili ljepljiv.
2. Iktalna faza: U ovoj fazi dolazi do stvarnog napadaja. Tijekom toničnog napadaja, pas se smrzne, padne i može izgubiti svijest. Mogu se pojaviti ukočeni pokreti udova, često popraćeni pretjeranim lučenjem sline, mokraće i stolice. Ova faza obično traje između nekoliko sekundi i nekoliko minuta.
3. Postiktalna faza: Ovo je faza nakon napadaja. Pas može biti zbunjen i dezorijentiran te može imati privremeno oštećenje vida. Oporavak može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati.

Epilepsija kod pasa - primjer - nije za osjetljive duše!

Važno je napomenuti da vlasnik životinje treba ostati miran tijekom napadaja i dati psu što više prostora kako bi izbjegao ozljede. Posezanje u usta psa tijekom napadaja nije preporučljivo jer može biti opasno i za psa i za vlasnika.

Dijagnoza generalizirane epilepsije u pasa obično se postavlja isključivanjem drugih uzroka napadaja, kao što su metabolički poremećaji, infekcije ili tumori. Točan uzrok generalizirane epilepsije često je nepoznat, ali se smatra da i genetski i okolišni čimbenici mogu igrati ulogu.

Liječenje generalizirane epilepsije u pasa prvenstveno se sastoji od smanjenja učestalosti i težine napadaja. To uključuje lijekove kao što su antikonvulzivi i benzodiazepini, prilagođenu prehranu i upravljanje stresom. Važno je redovito pratiti i prilagođavati liječenje kako bi se postigli optimalni rezultati i minimalizirale nuspojave.

Ukratko, generalizirana epilepsija kod pasa je ozbiljno stanje koje se može izliječiti. Uz točnu dijagnozu i odgovarajuće liječenje, oboljeli psi mogu voditi normalan i sretan život.

Dijagnoza epilepsije kod pasa

Dijagnosticiranje epilepsije kod pasa može biti izazovno jer simptomi variraju i moraju se razlikovati od drugih neuroloških i neneuroloških bolesti. Ne postoje specifični testovi koji omogućuju konačnu dijagnozu epilepsije u pasa, pa se dijagnoza oslanja na pomnu anamnezu, kliničke preglede i postupke isključenja.

Veterinar prilikom anamneze pitati vlasnika o specifičnim simptomima, njihovoj učestalosti i trajanju te mogućim provocirajućim čimbenicima. Važno je da vlasnik što točnije opiše vrstu napadaja, ponašanje psa prije, za vrijeme i nakon napadaja te svaku promjenu općeg stanja ili ponašanja psa.

Klinički pregled uključuje opći zdravstveni pregled i neurološki pregled. Veterinar će pregledati psa zbog znakova temeljnog zdravstvenog stanja koje bi moglo uzrokovati napadaje, uključujući infekcije, trovanja, metaboličke poremećaje ili tumore.

Osim toga, mogu se provesti različiti dijagnostički testovi kako bi se isključili drugi uzroci napadaja i identificirali mogući povezani simptomi. To uključuje krvne pretrage, analizu urina, rendgenske snimke, ultrazvučne pretrage i specijalizirane pretrage kao što je elektroencefalografija (EEG) ili slikovne pretrage kao što je magnetska rezonancija (MRI) ili kompjutorizirana tomografija (CT). U nekim slučajevima može biti potreban pregled likvora (pregled cerebrospinalne tekućine).

U pasa kod kojih nije pronađen nijedan drugi uzrok napadaja, može se postaviti dijagnoza idiopatske ili primarne epilepsije. Ovo je genetski oblik epilepsije kod pasa koji je češći kod određenih pasmina i obično počinje u dobi između prve i pete godine.

Važno je napomenuti da dijagnosticiranje pseće epilepsije zahtijeva detaljan i često dugotrajan pregled. Jedan epileptični događaj ne znači nužno da pas ima epilepsiju. Umjesto toga, dijagnoza se obično postavlja kada je pas imao višestruke neprovocirane napadaje u razmaku od najmanje 24 sata.

Prognoza za pse s epilepsijom može varirati i ovisi o čimbenicima kao što su težina i učestalost napadaja, dob psa u trenutku početka bolesti, prisutnost drugih zdravstvenih problema i odgovor na liječenje.

Terapija epilepsije kod pasa

Terapija za pseću epilepsiju ima za cilj smanjiti učestalost i ozbiljnost napadaja i poboljšati kvalitetu života psa uz minimaliziranje nuspojava. Specifična terapija može varirati ovisno o individualnim okolnostima psa, uključujući vrstu epilepsije kod psa, učestalost i težinu napadaja, dob i opće zdravstveno stanje psa te prisutnost drugih bolesti.

1. Antiepileptički lijekovi (AED): Ovo su glavni oslonci liječenja i uključuju lijekove kao što su fenobarbital, primidon, kalijev bromid, levetiracetam i imepitoin. Odabir najprikladnijeg lijeka ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući vrstu i težinu napadaja, pasminu psa, dob i opće zdravstveno stanje. Važno je napomenuti da primjena ovih lijekova zahtijeva redovito praćenje krvne slike i prilagođavanje doze kako bi se osigurala optimalna učinkovitost i smanjile nuspojave.
2. Promjene u upravljanju i načinu života: U nekim slučajevima, prilagodbe okolini i načinu života psa mogu pomoći u sprječavanju napadaja ili smanjenju njihove ozbiljnosti. To uključuje izbjegavanje poznatih okidača, održavanje redovite rutine, uravnoteženu prehranu i dovoljno tjelovježbe.
3. Terapija dijetom: Postoje neki dokazi da određene dijete, posebice ketogena dijeta, mogu pomoći u smanjenju napadaja kod nekih pasa. Međutim, potrebna su daljnja istraživanja u ovom području i takvu dijetu treba provoditi samo pod nadzorom veterinara ili nutricionista za životinje.
4. Kirurgija i neuromodulativna terapija: Kirurška intervencija može se razmotriti kod pasa s fokalnom epilepsijom koji ne reagiraju na lijekove i imaju jasne strukturne promjene mozga. Alternativno, neuromodulatorne terapije poput stimulacije vagusnog živca (VNS) ili duboke moždane stimulacije (DBS) mogu biti korisne u nekim slučajevima, iako je to rijetko.

Važno je naglasiti da liječenje epilepsije u pasa zahtijeva dugotrajnu predanost te da terapija najčešće nije usmjerena na potpuno uklanjanje napadaja, već na smanjenje njihove učestalosti i težine. Također je važno razumjeti da iako terapija obično može pružiti značajno poboljšanje, nije uvijek uspješna i u nekim slučajevima se mogu pojaviti teški i po život opasni napadaji unatoč optimalnoj terapiji.

Antiepileptički lijekovi (AED) u liječenju epilepsije u pasa

Antiepileptički lijekovi (AED) kamen su temeljac liječenja epilepsije kod pasa. Njihov glavni zadatak je smanjiti učestalost i težinu napadaja bez izazivanja neželjenih nuspojava. Ispod su neki od najčešće korištenih AED-a i njihove značajke:

1. Phenobarbital: Ovaj lijek je dugo bio najčešće korišteni AED u liječenju epilepsije kod pasa. Djeluje tako da prigušuje aktivnost živčanih stanica u mozgu, čime inhibira razvoj i širenje napadaja. Iako se fenobarbital općenito dobro podnosi, mogu se pojaviti nuspojave poput pojačane žeđi i gladi, povećanja tjelesne težine, promjena u ponašanju i oštećenja jetre. Stoga je potrebno redovito praćenje vrijednosti krvi i prilagođavanje doze.
2. Primidon: Primidon je još jedan tradicionalni AED koji se koristi kod pasa. U tijelu se metabolizira u fenobarbital i feniletilmalonamid, a oba imaju antikonvulzivno djelovanje. Nuspojave su slične fenobarbitalu.
3. Kalijev bromid: Kalijev bromid često se koristi kao pomoćna terapija kod pasa koji ne reagiraju dovoljno na samo fenobarbital. Također se može koristiti kao prva linija terapije kod pasa kod kojih je fenobarbital kontraindiciran. Najčešće nuspojave su pojačana žeđ i mokrenje, gastrointestinalne tegobe i promjene u ponašanju.
4. Levetiracetam: Levetiracetam je noviji AED koji postaje sve popularniji kod pasa. Ima drugačiji profil učinkovitosti od tradicionalnih AED-a i čini se da se dobro podnosi, s manje ozbiljnih nuspojava. Međutim, mora se primjenjivati ​​češće (obično tri puta dnevno), što može otežati pridržavanje.
5. Imepitoin: Imepitoin je relativno novi lijek dizajniran posebno za liječenje idiopatske epilepsije kod pasa. Djeluje tako što smanjuje otpuštanje glutamata u mozgu, tvari koja je uključena u izazivanje napadaja. Čini se da se imepitoin dobro podnosi i ima nizak rizik od ozbiljnih nuspojava.

Prilikom odabira AED-a mora se uzeti u obzir nekoliko čimbenika, uključujući vrstu i težinu napadaja, pasminu i dob psa, opće zdravstveno stanje i prisutnost komorbiditeta. Bliska suradnja između vlasnika kućnog ljubimca i veterinara ključna je za stvaranje najboljeg mogućeg protokola liječenja i maksimiziranje kvalitete života psa.

Promjene u liječenju epilepsije kod pasa i načina života

Liječenje epilepsije kod pasa ne uključuje samo terapiju lijekovima, već i niz promjena načina života i potpornih mjera koje mogu pomoći u smanjenju napadaja i poboljšati kvalitetu života psa.

1. Smanjite stres: Stres može biti okidač za epileptične napadaje kod pasa. Stoga je važno izbjegavati stresne situacije što je više moguće. To može uključivati ​​održavanje redovite rutine, nježno postupanje, izbjegavanje glasne buke i pretjeranog uzbuđenja te pružanje psu mirnog i sigurnog mjesta za povlačenje.

2. Dijeta i prehrana: Neki psi mogu imati koristi od posebne dijete čiji je cilj smanjenje učestalosti napadaja. To može uključivati ​​dijetu s visokim udjelom masti i malo ugljikohidrata (slično ketogenoj dijeti koja se koristi kod osoba s epilepsijom), unos određenih hranjivih tvari kao što su taurin i omega-3 masne kiseline ili izbjegavanje hrane za koju se zna da izaziva napadaje, uključujući . Međutim, takvu prehranu treba uvesti samo pod vodstvom iskusnog veterinara.

3. Redovita tjelovježba: Redovita tjelesna aktivnost može pridonijeti ukupnom zdravlju i dobrobiti psa te može pomoći u smanjenju napadaja. Međutim, vježbanje treba biti umjereno i ne smije rezultirati pregrijavanjem ili pretjeranim umorom, jer to može dovesti do napadaja.

4. Praćenje i dokumentiranje: Redovito praćenje i dokumentiranje napadaja može pomoći u prepoznavanju obrazaca i identificiranju mogućih okidača. To može uključivati ​​vođenje dnevnika napadaja, bilježenje datuma, vremena, trajanja i karakteristika svakog napadaja, kao i mogućih pokretača i promjena u okruženju ili ponašanju psa prije napadaja.

5. Redoviti veterinarski pregledi: Redoviti veterinarski nadzor ključan je za liječenje epilepsije kod pasa. To omogućuje rano otkrivanje i liječenje nuspojava lijekova i drugih zdravstvenih problema koji mogu pogoršati napadaje. Osim toga, redovite krvne pretrage mogu pomoći u praćenju učinkovitosti lijeka i po potrebi prilagoditi dozu.

Važno je naglasiti da je svaki pas individualan i ono što odgovara jednom psu ne mora odgovarati drugom. Bliska suradnja s iskusnim veterinarom stoga je ključna za razvoj najboljeg mogućeg protokola upravljanja i liječenja za svakog pojedinog psa.

Dijetoterapija epilepsije kod pasa

Prehrana može igrati važnu ulogu u kontroli epilepsije kod pasa, iako su potrebna dodatna istraživanja kako bi se razumjeli točni mehanizmi i optimalan sastav prehrane. Ideja dijetoterapije temelji se na konceptu da određene hranjive tvari i sastavi prehrane mogu utjecati na mozak i smanjiti učestalost i težinu napadaja.

1. Ketogena dijeta: Slično kao što ljudi koriste ketogenu dijetu za liječenje epilepsije koju je teško kontrolirati, takva dijeta također može biti korisna kod pasa. Ketogena dijeta je dijeta s visokim udjelom masti i malo ugljikohidrata koja tjera tijelo da koristi ketone za energiju umjesto da se oslanja na glukozu. Smatra se da ovaj pomak u metabolizmu ima stabilizirajući učinak na neurone u mozgu, smanjujući učestalost napadaja. No treba napomenuti da se ovakva prehrana mora strogo pridržavati i uvoditi pod nadzorom veterinara, inače može imati potencijalno negativne posljedice na zdravlje psa.

2. Dodatne hranjive tvari: Neke studije su pokazale da dodavanje određenih hranjivih tvari u pseću prehranu potencijalno može biti od pomoći. Na primjer, sugerirano je da taurin, aminokiselina koja se nalazi u visokim koncentracijama u mozgu, može imati neuroprotektivna svojstva i pomoći u sprječavanju napadaja. Isto tako, omega-3 masne kiseline, poznate po svojim protuupalnim svojstvima, mogu biti korisne u kontroli epilepsije.

3. Izbjegavanje okidača: Za neke pse može biti od pomoći izbjegavanje određene hrane ili aditiva koji mogu poslužiti kao okidači za napadaje. Takvi okidači mogu se razlikovati od osobe do osobe i često ih je teško identificirati, ali uobičajeni primjeri mogu uključivati ​​određene proteine, umjetne boje ili konzervanse.

Dijetetska terapija obećavajući je pristup liječenju epilepsije kod pasa, ali se nikada ne bi smjela smatrati zamjenom za terapiju lijekovima osim ako to veterinar posebno ne preporuči. Uravnotežena prehrana bogata hranjivim tvarima uvijek je važna za cjelokupno zdravlje i dobrobit psa i može pomoći u općem liječenju pasa s epilepsijom.

Kirurgija i neuromodulativna terapija u pasa s epilepsijom

Kirurgija i neuromodulatorna terapija predstavljaju potencijalne strategije liječenja pasa s epilepsijom, osobito onih koji ne reagiraju na konvencionalne terapije lijekovima. Međutim, te su terapijske mogućnosti složene i povezane s potencijalnim rizicima i nuspojavama, stoga je temeljno razumijevanje ovih terapijskih metoda ključno.

1. Kirurgija: Kirurško uklanjanje žarišta napadaja može biti opcija za liječenje epilepsije kod pasa u određenim slučajevima. Ovo pretpostavlja da je žarište napadaja ograničeno na dobro definirano i dostupno područje mozga koje se može ukloniti bez značajnog utjecaja na normalnu funkciju mozga. Kirurške metode koje se koriste u liječenju epilepsije uključuju lobektomiju, u kojoj se uklanja dio režnja mozga, i funkcionalnu hemisferotomiju, u kojoj se deaktivira jedna hemisfera mozga. Ovi zahvati su tehnički zahtjevni i zahtijevaju specijaliziranu stručnost u veterinarskoj neurokirurgiji.

2. Neuromodulativna terapija: Neuromodulacija uključuje niz tehnika koje utječu na električnu aktivnost u mozgu kako bi se smanjila učestalost napadaja. Jedan oblik neuromodulativne terapije je stimulacija vagusnog živca (VNS), koja uključuje implantaciju uređaja koji redovito šalje električne signale u vagusni živac. Smatra se da ova stimulacija smanjuje aktivnost napadaja utječući na signalizaciju u mozgu. VNS se široko koristi kod ljudi s epilepsijom koja se teško liječi, a postoje dokazi da bi mogao biti učinkovit i kod pasa. Drugi oblici neuromodulatorne terapije, poput duboke stimulacije mozga ili responzivne neurostimulacije, trenutno se istražuju na psima.

Oba pristupa, kirurški zahvat i neuromodulativna terapija, zahtijevaju pažljivo vaganje potencijalnih koristi u odnosu na rizike i nuspojave. Osim toga, nisu prikladni za sve pse i trebaju se uzeti u obzir samo pod vodstvom specijalista veterinara neurologa. U svakom slučaju, glavni cilj trebao bi biti maksimalno povećati kvalitetu života psa i minimalizirati stres psa i njegovog vlasnika.

Nema potrebe za terapijom epilepsije kod pasa

Postoje situacije u kojima terapija epilepsije kod pasa nije prijeko potrebna. Odluka o započinjanju terapije trebala bi se temeljiti na temeljitoj procjeni pojedine životinje i specifičnih okolnosti. Sljedeći kriteriji mogu se uzeti u obzir kako bi se utvrdilo je li terapija potrebna ili ne:

1. Učestalost i ozbiljnost napadaja: Nije svim psima s epileptičkim napadajima potrebna dugotrajna terapija lijekovima. Ako se napadi javljaju rijetko (na primjer, manje od jednom mjesečno) i blagi su, psu može biti manje neugodno izbjegavati terapiju lijekovima.

2. Uzrok epilepsije: Ponekad se temeljni uzrok epilepsije može liječiti, eliminirajući potrebu za dugotrajnom antiepileptičkom terapijom. Na primjer, kod epilepsije uzrokovane moždanom masom kao što je tumor, kirurško uklanjanje mase može zaustaviti napadaje.

3. Zdravstveno stanje i dob psa: Za starije pse ili pse s drugim ozbiljnim zdravstvenim problemima, odluka protiv antiepileptičke terapije može se donijeti ako bi potencijalne nuspojave lijeka mogle značajno utjecati na dobrobit psa.

4. Kvaliteta života psa i vlasnika: Odluka za ili protiv terapije uvijek se treba temeljiti na razmatranju potencijalnih dobrobiti i rizika, uključujući utjecaj na kvalitetu života i psa i vlasnika. Za pse s blagom epilepsijom koja ne utječe na njihove dnevne aktivnosti, gore navedena terapija može biti opravdana.

Općenito, odluka o započinjanju terapije za psa s epilepsijom složena je i zahtijeva pažljivo razmatranje. donijeti u dogovoru s veterinarom

Epilepsija otporna na liječenje kod određenih pasmina pasa

Refraktorna epilepsija kod pasa, također poznata kao refraktorna epilepsija, stanje je u kojem pas ne reagira na uobičajeno korištene antiepileptike. To može biti značajan problem za oboljele pse i njihove vlasnike jer može značajno utjecati na kvalitetu života psa i otežati liječenje. Čini se da su neke pasmine pasa osjetljivije na otpornu epilepsiju, iako točni razlozi za to još nisu u potpunosti razjašnjeni.

1. Belgijski ovčar: Studije su pokazale da belgijski ovčari mogu imati povećanu prevalenciju refraktorne epilepsije. Smatra se da je to posljedica genetske predispozicije, iako točni genetski čimbenici koji utječu na ovu pasminu još nisu identificirani.

2. Border Collie: Border Collie također može imati veću vjerojatnost razvoja refraktorne epilepsije. To bi moglo biti zbog toga što su određene uzgojne linije unutar pasmine sklonije razvoju refraktorne epilepsije.

3. Australski ovčar: kod ove pasmine također je utvrđena veća prevalencija refraktorne epilepsije.

4. Labrador retriver: Labrador retriver također može razviti epilepsiju otpornu na liječenje.

Važno je napomenuti da refraktorna epilepsija kod pasa nije ograničena na ove pasmine i može se pojaviti kod bilo koje pasmine. Osim toga, prevalencija refraktorne epilepsije unutar pasmine varira ovisno o različitim čimbenicima, uključujući specifičnu liniju uzgoja i individualne genetske karakteristike psa. Sveobuhvatno genetsko testiranje može pomoći u boljem razumijevanju rizika od refraktorne epilepsije kod određenog psa.

Također je važno napomenuti da "refraktorna" ne znači da je epilepsija psa neizlječiva. Umjesto toga, to znači da tradicionalne metode liječenja možda neće biti tako učinkovite i da će možda biti potrebni alternativni ili dodatni pristupi liječenju.

Često postavljana pitanja o epilepsiji kod pasa

Kada je bolje pustiti psa s epilepsijom?

Odluka o eutanaziji psa s epilepsijom iznimno je teška i osobna odluka koju treba donijeti u bliskoj suradnji s veterinarom. Ovisi o nizu čimbenika, uključujući težinu i učestalost napadaja, opće zdravlje psa, kvalitetu života psa i sposobnost vlasnika psa da zadovolji zdravstvene potrebe psa.

Pas bi možda trebao razmisliti o eutanaziji ako:

1. Napadaji ostaju nekontrolirani unatoč odgovarajućem liječenju lijekovima, a pas pati od teških i čestih napadaja koji značajno utječu na njegovu kvalitetu života.
2. Pas boluje od ozbiljne popratne bolesti ili komplikacija vezanih uz epilepsiju koje značajno utječu na kvalitetu njegovog života i ne mogu se učinkovito liječiti.
3. Pas pokazuje ozbiljno narušeno ponašanje ili opće zdravstveno stanje koje značajno utječe na kvalitetu njegova života i ne može se učinkovito liječiti.

Međutim, važno je naglasiti da se ova odluka uvijek treba donositi na temelju pojedinačnog slučaja i okolnosti psa i njegovog vlasnika. Cilj bi uvijek trebao biti maksimalno povećati dobrobit psa i smanjiti njegovu patnju.

Sažetak

Pseća epilepsija je neurološki poremećaj karakteriziran ponavljajućim napadajima. Kod pasa se može pojaviti generalizirana i parcijalna (ili žarišna) epilepsija. Generalizirana epilepsija zahvaća cijeli mozak, dok je parcijalna epilepsija kod pasa ograničena na određena područja.

Dijagnoza epilepsije kod pasa obično se postavlja detaljnom anamnezom, kliničkim pregledom i posebnim dijagnostičkim testovima kao što su EEG i MRI. Važno je isključiti druge uzroke napadaja, poput metaboličkih poremećaja ili tumora.

Liječenje epilepsije kod pasa može biti složeno i često zahtijeva multimodalni pristup. Antiepileptički lijekovi (AED) temelj su liječenja. Uobičajeni AEL uključuju fenobarbital i imepitoin, ali postoje i druge opcije kao što su levetiracetam, zonisamid i gabapentin. Izbor lijeka ovisi o mnogim čimbenicima, uključujući vrstu epilepsije, individualnu reakciju psa i nuspojave lijekova.

Promjene u upravljanju i načinu života jednako su važne. Smanjenje stresa, redovita tjelovježba i zdrav ciklus spavanja i budnosti mogu pomoći u smanjenju učestalosti i ozbiljnosti napadaja. Posebna dijeta također može biti korisna, osobito ketogena dijeta, koja potiče tijelo da za energiju koristi masti umjesto glukoze.

U nekim slučajevima može se razmotriti kirurška ili neuromodulatorna terapija, osobito ako su lijekovi neučinkoviti ili imaju ozbiljne nuspojave. To može uključivati ​​resekciju moždanog tkiva koje izaziva napadaje ili implantaciju uređaja za električnu stimulaciju mozga.

Terapija možda neće biti potrebna ako su napadaji rijetki i ne utječu na kvalitetu života psa. Neke pasmine pasa mogu biti otporne na liječenje, uključujući granične ovčare, australske ovčare, belgijske ovčare, biglove i njemačke doge.

Konačno, važno je da vlasnici pasa budu dobro informirani o epilepsiji kod pasa io tome što trebaju činiti tijekom i nakon napadaja. U ekstremnim slučajevima, kada su napadaji nekontrolirani i kada je kvaliteta života psa ozbiljno narušena, može se razmotriti odluka o eutanaziji, iako je to izuzetno teška i osobna odluka.

Trenutno stanje istraživanja epilepsije u pasa

Istraživanje epilepsije kod pasa značajno je napredovalo posljednjih godina, iako mnoga pitanja još uvijek ostaju bez odgovora. U nastavku su neka od ključnih dostignuća u istraživanju:

1. Genetika: Otkriće genetskih markera za određene oblike epilepsije povećalo je naše razumijevanje bolesti i omogućilo razvoj novih terapija. Različite studije identificirale su specifične genske mutacije povezane s epilepsijom kod određenih pasmina pasa. Bolje razumijevanje genetske osnove epilepsije moglo bi pomoći u prepoznavanju čimbenika rizika i razvoju preventivnih strategija.
2. Farmakogenomika: ovo polje proučava kako genetski sklop pojedinca utječe na njihov odgovor na lijekove. Postoji nada da bi personalizirana medicina prilagođena genetskoj konstituciji svakog psa mogla dovesti do učinkovitijih i sigurnijih tretmana.
3. Neuromodulacija: Intenzivno se istražuju razne neuromodulatorne tehnike, poput duboke moždane stimulacije i stimulacije vagusnog živca. Ove tehnike mogle bi ponuditi obećavajuću alternativu ili nadopunu lijekovima, posebno u slučajevima otpornim na liječenje.
4. Terapija dijetom: Sve je više dokaza da određene dijete, posebice ketogena dijeta, mogu pomoći u smanjenju napadaja kod nekih pasa. Međutim, potrebna su daljnja istraživanja kako bi se razumjeli točni mehanizmi i koji bi psi mogli imati najviše koristi od takve prehrane.

Važno je naglasiti da iako istraživanja u ovom području brzo napreduju, otkrića tek treba pretočiti u kliničku praksu. To zahtijeva daljnja klinička ispitivanja i dugoročna promatranja kako bi se potvrdila sigurnost i učinkovitost novih terapija.

Relevantna literatura o epilepsiji u pasa

Evo nekoliko relevantnih i aktualnih izvora specijalističke literature na temu epilepsije u pasa:

1. "Pasja i mačja epilepsija: dijagnoza i liječenje" Luise De Risio i Simona Platta. Ova knjiga pruža opsežan pregled dijagnostike i liječenja epilepsije u pasa i mačaka te uključuje aktualna istraživanja.
2. "Epilepsija kod pasa: Vodič za vlasnike života sa i bez napadaja" Caroline Levin. Ova je knjiga namijenjena vlasnicima pasa i pruža praktične savjete o brizi za psa s epilepsijom.
3. "The Genetic Basis of Canine Epilepsy" Garyja Johnsona i sur., objavljeno u "The Veterinary Journal". Ovaj članak daje pregled trenutačnih istraživanja genetskih uzroka epilepsije kod pasa.
4. “Antiepileptic Drug Therapy in Dogs” Stephanie McGrath et al., objavljeno u “The Veterinary Clinics of North America: Small Animal Practice.” Ovaj članak pruža detaljan pregled različitih antiepileptika koji su trenutno dostupni za liječenje pasa.
5. "Ketogena dijeta kod pasa s idiopatskom epilepsijom" D. Packera i sur., objavljeno u "The British Veterinary Journal". Ovaj članak ispituje učinke ketogene dijete na kontrolu napadaja kod pasa s idiopatskom epilepsijom.

Imajte na umu da su ove publikacije o epilepsiji kod pasa na engleskom jeziku i nema prijevoda na njemački. Također se objavljuju u časopisima i knjigama koje možda nisu lako dostupne. Preporučljivo je kontaktirati sveučilišnu knjižnicu ili veterinarsku knjižnicu za pristup tim izvorima.