Bjesnoća kod mačaka: Opsežan vodič

Zdravlje naših mačaka nam je važno. Kako bismo ih zaštitili, ključno je informirati se o opasnim bolestima poput bjesnoće. U ovom članku ćemo pogledati što znači bjesnoća kod mačaka, kako se prenosi i kako od nje možemo zaštititi svoje voljene četveronožne prijatelje.

Pregled bjesnoće

Bjesnoća je ozbiljna i često smrtonosna virusna bolest koja zahvaća središnji živčani sustav. Iako je bjesnoća gotovo iskorijenjena u mnogim zapadnoeuropskim zemljama učinkovitim mjerama poput cijepljenja, ona i dalje predstavlja ozbiljnu prijetnju u nekim dijelovima svijeta.

Koliko je bjesnoća opasna kod mačaka?

Bjesnoća je izuzetno opasna i smrtonosna bolest, ne samo za mačke već i za sve sisavce, uključujući i ljude. Bolest je uzrokovana virusom koji napada središnji živčani sustav, uzrokujući teške neurološke probleme. Nažalost, jednom kad simptomi počnu, nema poznatog lijeka i bolest neizbježno dovodi do smrti oboljele životinje.

Putevi prijenosa

Bjesnoća se prvenstveno prenosi putem sline zaražene životinje, obično preko rana od ugriza. Mačke koje borave na otvorenom posebno su u opasnosti ako žive u područjima gdje je bjesnoća endemična jer mogu doći u kontakt s divljim životinjama koje prenose virus.

Simptomi

Simptomi bjesnoće mogu varirati, ali se obično razvijaju u tri faze:

1. Prodromalna faza: tijekom ove faze mačka može postati tjeskobna, nervozna ili agresivna. Također može dobiti groznicu.
2. Faza uzbuđenja: mačka može postati neuobičajeno agresivna i razdražljiva, što se često naziva "bijesni bijes".
3. Paralitička faza: Dolazi do paralize, koja počinje od mišića čeljusti i na kraju se širi, što dovodi do smrti.

Prevencija je ključna

Budući da za bjesnoću nema lijeka, prevencija je od iznimne važnosti. Redovito cijepljenje može učinkovito zaštititi vašu mačku od infekcije bjesnoćom. U mnogim zemljama, uključujući Njemačku, cijepljenje kućnih ljubimaca protiv bjesnoće preporučuje se ili čak zahtijeva zakonom.

Odgovornost vlasnika kućnih ljubimaca

Kao vlasnici kućnih ljubimaca, naša je dužnost zaštititi svoje mačke od ove smrtonosne bolesti tako što ćemo ih redovito cijepiti i izbjegavati njihov kontakt s divljim ili lutalicama koje mogu biti zaražene bjesnoćom.

Edukacija o opasnostima od bjesnoće i pridržavanje zahtjeva cijepljenja ključni su koraci u očuvanju sigurnosti naših voljenih mačaka i naše zajednice.

Putevi prijenosa bjesnoće kod mačaka

Bjesnoća se prenosi na mačke prvenstveno kontaktom sa slinom zaražene životinje, najčešće preko rana od ugriza. Međutim, također je moguće da virus uđe u tijelo kroz otvorene rane ili ogrebotine. Evo detaljnih informacija o putovima prijenosa bjesnoće kod mačaka:

Izravni kontakt sa zaraženim životinjama

1. Ozljede od ugriza:
   • Ovo je najčešći put prijenosa virusa bjesnoće.
   • Ako zaražena mačka ili druga zaražena životinja (kao što je pas ili divlja životinja) ugrize drugu mačku, virus može lako ući u tijelo ugrižene životinje.
   • Slina zaražene životinje sadrži virus i ugrizom ga prenosi u tijelo druge životinje.
2. Otvorene rane i ogrebotine:
   • Ako mačka ima otvorene rane ili ogrebotine i dođe u kontakt sa slinom zaražene životinje, virus bjesnoće može ući u tijelo i izazvati infekciju.

Neizravni prijenos

1. Kontaminirana slina:
   • U rijetkim slučajevima, virus se može prenijeti putem kontaminirane sline na predmetima koje mačka tada dotakne ili liže.
   • Međutim, treba napomenuti da virus bjesnoće ne može dugo preživjeti izvan tijela.

Mačke i divlje životinje na otvorenom

1. Kontakt s divljim životinjama:
   • Mačke koje borave na otvorenom su u većem riziku jer mogu doći u kontakt s divljim životinjama koje mogu prenijeti virus bjesnoće.
   • U nekim su regijama lisice, rakuni, tvorovi ili šišmiši česti prijenosnici virusa bjesnoće.

Mjere opreza za sprječavanje prijenosa

1. Cijepljenja:
   • Redovito cijepljenje protiv bjesnoće učinkovit je način zaštite mačaka od infekcije.
   • Cijepljenje može zaštititi mačku od infekcije čak i ako dođe u kontakt sa zaraženom životinjom.
2. Provjera izdanja:
   • Ograničavanje boravka mačaka na otvorenom, osobito u područjima gdje je bjesnoća česta pojava, može značajno smanjiti rizik od izloženosti virusu bjesnoće.

Sprječavanje izlaganja zaraženim životinjama i pridržavanje rasporeda cijepljenja ključni su za zaštitu vaše mačke od infekcije bjesnoćom i osiguravanje zdravog okoliša za vas i vašu obitelj.

(C) https://www.youtube.com/watch?v=vZCrIiE1XFo

U kojim zemljama je rizik od bjesnoće veći, a u kojim manji?

Rizik od infekcije bjesnoćom uvelike se razlikuje od zemlje do zemlje i ovisi o mnogim čimbenicima, uključujući prevalenciju virusa u populaciji divljih životinja, učinkovitost javnozdravstvenih i veterinarskih programa te dostupnost cijepljenja. Evo nekih općih informacija o tome gdje je opasnost veća ili niža:

Zemlje nižeg rizika:

1. zapadnoeuropske zemlje:
   • Zahvaljujući rigoroznim mjerama kontrole i raširenim programima cijepljenja, mnoge zapadnoeuropske zemlje gotovo su iskorijenile urbanu bjesnoću. To uključuje zemlje poput Njemačke, Francuske, Belgije, Nizozemske i Ujedinjenog Kraljevstva.
2. zemlje Sjeverne Amerike:
   • U Sjedinjenim Državama i Kanadi rizik od infekcije bjesnoćom je također relativno nizak, iako neka područja imaju rezervoare divljih životinja, osobito šišmiša i rakuna.
3. Australija i Novi Zeland:
   • Ove zemlje imaju stroge propise o karanteni i uspjele su spriječiti bjesnoću. Stoga se rizik od infekcije bjesnoćom smatra vrlo niskim.

Zemlje visokog rizika:

1. azijske zemlje:
   • Zemlje poput Indije, Tajlanda i Filipina imaju veću prevalenciju bjesnoće, uglavnom zbog velike populacije pasa i mačaka lutalica.
2. afričke zemlje:
   • U mnogim afričkim zemljama, uključujući Etiopiju, Nigeriju i Tanzaniju, bjesnoća ostaje ozbiljan problem zbog neadekvatnih programa cijepljenja i mjera kontrole.
3. zemlje Latinske Amerike:
   • Rizik od bjesnoće također je povećan u nekim zemljama Latinske Amerike poput Brazila i Perua, iako je postignut značajan napredak u kontroli bolesti.

Putni aranžmani:

Ako planirate putovati u inozemstvo sa svojom mačkom, važno je informirati se o situaciji s bjesnoćom u odredišnoj zemlji i pobrinuti se da vaša mačka bude pravilno cijepljena. Cijepljenje protiv bjesnoće nije samo važna zaštita za vašeg ljubimca, već je često i uvjet za ulazak u mnoge zemlje. Također je preporučljivo kontaktirati lokalne veterinarske vlasti ili veleposlanstva za najnovije informacije i zahtjeve.

Rješavanje problema bjesnoće globalna je briga i suradnja na međunarodnoj razini ključna je za sprječavanje širenja i konačno uklanjanje širenja ove smrtonosne bolesti.

Simptomi bjesnoće kod mačaka

Simptomi bjesnoće mogu se manifestirati u različitim fazama i često variraju ovisno o napredovanju bolesti. Važno je naglasiti da kada se pojave simptomi, bolest se smatra smrtonosnom. Ovdje su detaljno opisani različiti stadiji i simptomi bjesnoće kod mačaka:

Prodromalni stadij (2-5 dana)

Tijekom ove prve faze, mačke često pokazuju promjenu u ponašanju, što može uključivati ​​sljedeće simptome:

1. Promijenjeno ponašanje:
   • Mačke mogu postati tjeskobne, nervozne ili razdražljive.
   • Također se mogu činiti pitomijima nego inače ili, naprotiv, povučenima od svojih vlasnika.
2. Povećana vokalizacija:
   • Neke mačke mogu biti glasnije ili tiše nego inače.
3. Vrućica:
   • Može doći do povećanja tjelesne temperature.
4. Svrbež na mjestu ugriza:
   • Mačka može intenzivno lizati ili gristi mjesto ugriza.

Faza uzbuđenja (2-7 dana)

Tijekom ove faze simptomi se mogu pogoršati i mačka može postati opasna za druge životinje i ljude:

1. Agresivnost:
   • Mačka može biti neobično agresivna i lako uzbudljiva.
2. Dezorijentacija i zbunjenost:
   • Mačka može djelovati zbunjeno i imati poteškoća u pronalaženju puta.
3. Pretjerano lučenje sline:
   • Mačke u ovoj fazi često imaju poteškoća s gutanjem i pojačanim lučenjem sline.
4. Trzanje mišića i grčevi:
   • Mogu se pojaviti trzanje mišića i grčevi u licu i ekstremitetima.
5. Promijenjen glas:
   • Mačji glas može postati promukao.
6. Osjetljivost na svjetlo, zvuk i dodir:
   • Mačke mogu biti preosjetljive na svjetlost, zvukove i dodir.

Paralitički stadij (3-4 dana)

U završnoj fazi bolesti javljaju se simptomi paralize koji u konačnici dovode do smrti:

1. Paraliza:
   • U početku se paraliza može proširiti na čeljust i lice, uzrokujući opuštenu čeljust i daljnje prekomjerno lučenje sline.
   • Paraliza se zatim širi i na kraju zahvaća cijelo tijelo.
2. Teškoće u disanju:
   • Problemi s disanjem mogu se pojaviti zbog paralize dišnih mišića.
3. Koma i smrt:
   • Mačka na kraju pada u komu i umire, obično zbog respiratorne paralize.

Prepoznavanje simptoma bjesnoće i razumijevanje ozbiljne prirode ove bolesti ključni su za osiguranje zdravlja i sigurnosti ljudi i životinja. Ako sumnjate da bi vaša mačka mogla imati bjesnoću, nužno je kontaktirati veterinara

Kako se dijagnosticira bjesnoća kod mačaka?

Dijagnosticiranje bjesnoće kod mačaka ozbiljna je i često zahtjevna stvar jer se simptomi mogu zamijeniti s simptomima drugih bolesti. Evo opsežnih koraka i metoda koji se koriste u Njemačkoj i mnogim drugim zemljama za postavljanje dijagnoze i potvrdu bolesti:

Početni pregled i razgovor s vlasnikom

1. Detaljna anketa vlasnika:
   • Veterinar će detaljno razgovarati s vlasnikom kako bi dobio važne podatke o zdravstvenom stanju i ponašanju mačke.
   • Provjerava se cijepni status mačke i postavljaju pitanja o mogućem kontaktu s divljim životinjama ili drugim zaraženim životinjama.
2. Klinički pregled:
   • Može se obaviti fizički pregled kako bi se procijenilo cjelokupno zdravlje mačke i isključili drugi mogući uzroci uočenog ponašanja.

Post mortem dijagnoza

Nažalost, konačna dijagnoza bjesnoće kod živih životinja vrlo je teška i većina testova se izvodi post mortem.

1. Histološki pregled:
   • U laboratoriju se uzorci moždanog tkiva mačke ispituju pod mikroskopom kako bi se identificirala takozvana Negrijeva tjelešca, koja su inkluzijska tjelešca virusa u živčanim stanicama.
2. Izravni fluorescentni test na antitijela (DFA):
   • Ovo je često korišteni test koji koristi fluorescentna protutijela za otkrivanje prisutnosti virusa bjesnoće u uzorku tkiva.
3. Izolacija virusa:
   • Virus bjesnoće može se izolirati uzgojem u posebnim kulturama stanica ili na laboratorijskim životinjama kako bi se dobila konačna dijagnoza.
4. Molekularni testovi:
   • Molekularni testovi poput lančane reakcije polimerazom (PCR) mogu se koristiti za identifikaciju genetskog materijala virusa bjesnoće.

Ograničenja i izazovi

1. Nedostatak konačne dijagnoze u živih životinja:
   • Trenutačno ne postoji pouzdana metoda za dijagnosticiranje bjesnoće kod živih životinja, zbog čega je bolest teško kontrolirati i spriječiti.
2. Odgoditi:
   • Obdukcija može potrajati, au međuvremenu bi zaražena životinja mogla ugroziti druge životinje i ljude.

Suradnja sa zdravstvenim vlastima

1. Komunikacija s vlastima:
   • Suradnja s lokalnim zdravstvenim i veterinarskim vlastima ključna je za kontrolu i sprječavanje širenja bolesti.

Dijagnosticiranje bjesnoće ozbiljan je i često stresan pothvat, a rano otkrivanje i prijavljivanje sumnji na slučajeve od ključne je važnosti za sprječavanje širenja bolesti i zaštitu zajednice. Pridržavanje preporuka za cijepljenje i pažljivo praćenje ponašanja vaše mačke može uvelike pomoći smanjenju rizika od infekcije bjesnoćom.

S pravne perspektive, što se mora prijaviti ako mačka ima bjesnoću u Njemačkoj i kome?

U Njemačkoj je bjesnoća bolest koja se mora prijaviti zbog visoke razine opasnosti za ljude i životinje. Postoje jasni pravni zahtjevi koji se moraju poštovati ako se sumnja da mačka ima bjesnoću. Evo ključnih točaka koje biste trebali znati o izvješćivanju i zakonskim obvezama:

Zahtjev za izvješćivanje

1. Prijavite veterinaru:
   • Ako sumnjate da bi vaša mačka mogla imati bjesnoću, trebali biste to odmah prijaviti svom veterinaru, najbolje telefonom, kako biste izbjegli moguće izlaganje.
2. Prijavite nadležnom tijelu:
   • Vaš veterinar će tada obavijestiti nadležno veterinarsko tijelo koje će poduzeti daljnje korake.
   • U nekim slučajevima može biti potrebno da vlasnik kućnog ljubimca izravno obavijesti vlasti.

Pravni propisi

1. Ubijanje i zbrinjavanje:
   • Nažalost, ako se službeno utvrdi sumnja na bjesnoću, nadležno tijelo će narediti hitno usmrćivanje i zbrinjavanje sumnjive životinje kako bi se spriječilo širenje bolesti.
2. Obveza prijave prema Zakonu o zaštiti od infekcija (IfSG):
   • Ako se kod ljudi sumnja na infekciju, dokazanu bolest ili smrt od bjesnoće, određene osobe moraju prijaviti slučaj zdravstvenom odjelu.

Dijagnoza i otkrivanje bolesti

1. Post mortem dijagnoza:
   • Dijagnoza bjesnoće obično se provodi nakon što životinja ugine, jer uobičajeni dijagnostički postupci često nisu konačni kod živih životinja.
   • Patološki pregled organizira i provodi nadležni organ.

Obavezno cijepljenje i prevencija

1. Cijepljenje protiv bjesnoće:
   • U Njemačkoj je ukinuta obveza cijepljenja protiv bjesnoće za mačke koje nisu uvezene iz inozemstva, ali se cijepljenje i dalje preporučuje, posebno za mačke na otvorenom.

Od iznimne je važnosti biti svjestan zakonskih obveza i brzo djelovati ako sumnjate da bi vaša mačka mogla biti zaražena bjesnoćom. Pridržavanje zakonskih zahtjeva i suradnja s veterinarima i nadležnim tijelima ključni su za osiguranje javnog zdravlja i sigurnosti.

Terapija i prognoza: Može li se liječiti bjesnoća kod mačaka?

Bjesnoća je izuzetno ozbiljna i nažalost gotovo uvijek smrtonosna bolest kod životinja i ljudi kada se pojave simptomi. Evo važnih informacija o liječenju i prognozi za mačke zaražene bjesnoćom:

terapija

1. Nema poznatog lijeka:
   • Trenutačno ne postoji prihvaćeni lijek ili specifično liječenje bjesnoće nakon što se kod mačke pojave simptomi bolesti.
2. Potporna njega:
   • Mogu se poduzeti potporne mjere za ublažavanje simptoma, ali te mjere ne mogu zaustaviti smrtonosno napredovanje bolesti.
3. Karantena:
   • U nekim zemljama, mačka za koju se sumnja da je bila izložena virusu bjesnoće, ali još ne pokazuje simptome, može biti stavljena u karantenu na određeno vrijeme. Ova karantena omogućuje promatranje mačke i pojavljivanje simptoma.
4. Cijepljenje nakon izlaganja:
   • Nekim životinjama može se dati postekspozicijska profilaksa (PEP) ako se zna da su bile izložene bijesnoj životinji prije pojave simptoma. To uključuje davanje cjepiva protiv bjesnoće i eventualno imunoglobulina protiv bjesnoće.

prognoza

1. Smrtni ishod:
   • Prognoza za mačku koja je osjetila simptome bjesnoće je izrazito loša, s gotovo 100% smrtnim ishodom.
2. Brzo pogoršanje:
   • Nakon što se pojave simptomi, stanje mačke se vrlo brzo pogoršava i smrt obično nastupa unutar nekoliko dana.

Prevencija

1. Cijepljenja:
   • Najbolji način prevencije bjesnoće kod mačaka je cijepljenje. Redovito cijepljenje protiv bjesnoće može zaštititi vašu mačku od infekcije i obavezno je u mnogim zemljama i regijama.
2. Izbjegavajte kontakt s divljim životinjama:
   • Spriječite da vaša mačka dođe u kontakt s potencijalno zaraženim životinjama tako da ih držite u kući ili na sigurnom otvorenom prostoru.

Stvarnost bjesnoće je zabrinjavajuća, ali preventivne mjere poput cijepljenja i sigurnog uzgoja životinja mogu značajno smanjiti rizik od infekcije. Ako je vaša mačka u mogućem riziku, ključno je da se odmah posavjetujete s veterinarom i poduzmete potrebne mjere kako biste osigurali sigurnost svoje obitelji i zajednice.

Preventivne mjere protiv bjesnoće kod mačaka

Prevencija bjesnoće je ključna jer je to smrtonosna bolest kada se pojave simptomi. Ovdje su glavne preventivne mjere i neke informacije o njihovoj učinkovitosti:

Cijepljenje

1. Osnovna imunizacija:
   • Cijepljenje je najučinkovitiji način sprječavanja bjesnoće. Za mačke osnovna imunizacija obično počinje od 12. tjedna života. Cjepivo se daje intramuskularno i potiče imunološki sustav mačke na stvaranje protutijela protiv virusa bjesnoće.
2. Naknadna cijepljenja:
   • Nakon osnovne imunizacije potrebna su redovita docjepljivanja kako bi se održala zaštita. Učestalost docjepljivanja ovisi o lokalnim zakonima i preporukama proizvođača cjepiva; docjepljivanja se obično preporučuju svake 1 do 3 godine.
3. Zaštita od cijepljenja:
   • Cijepljenje protiv bjesnoće pruža izvrsnu zaštitu od bolesti. Istraživanja su pokazala da je cijepljenje vrlo učinkovito u sprječavanju razvoja bolesti nakon izlaganja virusu.
4. Vrste cjepiva:
   • Postoje inaktivirana (umrtvljena) i rekombinantna cjepiva protiv bjesnoće. Obje su se vrste pokazale vrlo učinkovitima, no važno je odabrati cjepivo koje su odobrile lokalne veterinarske vlasti.

Daljnje preventivne mjere

1. Izbjegavajte kontakt s divljim životinjama:
   • Držite svoju mačku podalje od divljih životinja koje mogu prenijeti bjesnoću, poput lisica, rakuna i šišmiša.
2. Na vidiku:
   • Nadzirite svoju mačku dok je vani kako biste bili sigurni da ne dolazi u kontakt s potencijalno zaraženim životinjama.
3. Saznajte prije putovanja:
   • Ako putujete sa svojom mačkom, informirajte se o opasnosti od bjesnoće u području u koje putujete te koja su cijepljenja i uvjeti karantene potrebni.
4. Prijava sumnjivih slučajeva:
   • Prijavite svaku sumnju na bjesnoću ili kontakt s bijesnim životinjama lokalnim zdravstvenim ili veterinarskim vlastima.

Prevencija bjesnoće ključni je korak u zaštiti vaše mačke i vaše zajednice od ove ozbiljne i smrtonosne bolesti. Slijedeći preporuke za cijepljenje i druge preventivne mjere, možete pomoći smanjiti rizik od infekcije bjesnoćom i osigurati zdravlje i sigurnost svoje voljene mačke.

Možete li dobiti bjesnoću od mačke?

Da, ljudi se mogu zaraziti bjesnoćom ako ih ugrize bijesna mačka ili ako njezina slina dospije u otvorene rane, oči, nos ili usta. Virus bjesnoće prenosi se putem sline zaražene životinje. Vrlo je važno izbjegavati svaki kontakt sa životinjom koja bi mogla imati bjesnoću i odmah potražiti liječničku pomoć u slučaju ugriza ili ogrebotine, osobito ako životinja pokazuje znakove bjesnoće ili živi u području gdje je poznato da postoji bjesnoća. Pravovremena postekspozicijska profilaksa, koja se sastoji od niza cijepljenja, može spriječiti razvoj bolesti ako se provede što je prije moguće nakon izlaganja virusu bjesnoće.

Sažetak Bjesnoća kod mačaka

Bjesnoća kod mačaka je ozbiljna i smrtonosna virusna bolest koju uzrokuje lisavirus. Prijenos bjesnoće kod mačaka prvenstveno se događa putem ugriza zaraženih životinja. Slina zaražene životinje, koja sadrži virus, ulazi u tijelo mačke. Bjesnoća kod mačaka je bolest koja se mora prijaviti u mnogim zemljama zbog ozbiljnih posljedica za životinje i ljude.

Simptomi bjesnoće kod mačaka mogu se podijeliti u tri glavne faze: prodromalni stadij, ekscitacijski stadij i paralitički stadij. U prodromalnom stadiju mačke s bjesnoćom pokazuju promjenu u ponašanju i pojačanu vokalizaciju. Tijekom faze uzbuđenja, mačke s bjesnoćom pokazuju agresivno ponašanje, trzanje mišića i napadaje. U paralitičkom stadiju, bjesnoća kod mačaka na kraju dovodi do paralize i konačno smrti.

Dijagnosticiranje bjesnoće kod mačaka je složeno i često se ne može definitivno potvrditi sve dok životinja ne ugine. Nažalost, bjesnoća kod mačaka ne može se liječiti nakon pojave simptoma i neizbježno dovodi do smrti životinje. Stoga su preventivne mjere presudne za sprječavanje bjesnoće kod mačaka.

Najučinkovitija preventivna mjera protiv bjesnoće kod mačaka je cijepljenje. Osnovna imunizacija protiv bjesnoće kod mačaka obično se provodi od 12. tjedna života, uz redovita naknadna cijepljenja kako bi se osigurala trajna zaštita. Cijepljenje protiv bjesnoće pokazalo se vrlo učinkovitim u sprječavanju bjesnoće kod mačaka.

Rizik od bjesnoće kod mačaka razlikuje se od zemlje do zemlje. U mnogim zapadnoeuropskim i sjevernoameričkim zemljama rizik od bjesnoće kod mačaka je relativno nizak, zahvaljujući učinkovitim programima cijepljenja i mjerama kontrole. U drugim dijelovima svijeta, posebice u nekim azijskim, afričkim i latinoameričkim zemljama, bjesnoća kod mačaka ostaje ozbiljan problem.

Pravni zahtjevi koji se odnose na bjesnoću kod mačaka također se razlikuju od zemlje do zemlje. U Njemačkoj, na primjer, postoje posebni zahtjevi za prijavu i propisi za suzbijanje i kontrolu bjesnoće kod mačaka radi zaštite javnog zdravlja i sigurnosti.

Bjesnoća kod mačaka je ozbiljan globalni zdravstveni problem koji zahtijeva koordinirane napore na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini kako bi se bolest učinkovito kontrolirala i u konačnici eliminirala. Cijepljenje i edukacija o bjesnoći kod mačaka ključne su komponente u ovim nastojanjima da se osigura zdravlje i sigurnost i ljudi i životinja.

Bjesnoća kod mačaka – opasnost koju ne treba podcjenjivati!