Diskopatija u pasa: Sveobuhvatan pogled

Razumijevanje diskopatije u pasa

Diskopatija kod pasa je ozbiljna medicinska situacija koja se razvija zbog oštećenja ili promjena položaja intervertebralnih diskova. Da bismo ih bolje razumjeli, prvo bismo htjeli objasniti ulogu i prirodu intervertebralnih diskova. Sastoje se od hrskavičnog fibroznog prstena, koji se također naziva annulus fibrosus, i elastične želatinozne jezgre, koja se naziva nucleus pulposus. Intervertebralni diskovi osiguravaju pokretljivost leđa bez bolova i apsorbiraju udarce na kralježnicu, primjerice pri skoku. Leže između koštanih tijela kralježaka u kralježnici.

Paraliza jazavčara: Poseban oblik diskopatije u pasa

Paraliza jazavčara je posebna vrsta diskopatije koju karakterizira paraliza stražnjih udova zbog diskus hernije. Međutim, naziv je pogrešan jer ne samo jazavčari, već i mnoge pasmine pasa mogu biti pogođeni, posebno francuski buldozi, engleski buldozi, bostonski terijeri i mopsovi, kao i jazavčari i druge pasmine pasa dugih leđa, pekinezeri, škotski terijeri, španijeli i Toy Poodles.

(C) https://www.pdsa.org.uk/pet-help-and-advice/pet-health-hub/conditions/ivddslipped-disc-in-dogs

Pasmine pasa zahvaćene diskopatijom kod pasa

Diskopatija češće pogađa određene pasmine pasa zbog njihove genetske predispozicije i fizičkih karakteristika. Osobito su manje pasmine s dugom kralježnicom i kratkim nogama, koje se nazivaju "kondrodistrofične", osjetljive na ovo stanje.

Neke od najviše pogođenih pasmina su:

1. Jazavčar : Diskopatija je česta bolest kod jazavčara, sa stopom prevalencije do 25%. Duga kralježnica i kratke noge jazavčara povećavaju rizik od problema s diskom jer je kralježnica izložena većem mehaničkom opterećenju.
2. Francuski buldog : Ova pasmina također je sklona diskopatiji zbog svojih fizičkih karakteristika i genetske predispozicije za probleme s kosturom.
3. Pekinezer : Pekinezeri imaju dugu kralježnicu i kratke noge, slične jazavčarima, zbog čega su skloni herniji diska.
4. Bigl : Unatoč svojim nekondrodistrofičnim karakteristikama, biglovi pokazuju veću prevalenciju diskopatije, što ukazuje na moguću genetsku komponentu.
5. Shih Tzu : Ova pasmina je također često pogođena diskopatijom zbog svoje genetske predispozicije i tipa tijela.
6. Koker španijel : Koker španijel također ima predispoziciju za probleme s diskom, iako točan uzrok tome još nije u potpunosti razjašnjen.

Međutim, prisutnost određenih fizičkih i genetskih karakteristika ne znači da će svi psi ovih pasmina razviti diskopatiju. To samo povećava rizik. Važno je da vlasnici pasa bilo koje pasmine obrate pozornost na znakove bolova u leđima ili ograničene pokretljivosti te da psa po potrebi pregledaju veterinari.

Uzroci diskopatije kod pasa i paralize jazavčara

Do diskopatije dolazi kada fibrozni prsten i želatinozna jezgra stare i postupno gube svoju funkciju. Ovaj proces, poznat kao degeneracija, može se pojaviti kod pasa mlađe do srednje dobi ili zahvaća samo starije pse. Neki psi mogu biti podložniji diskopatiji zbog genetskih čimbenika.

Drugi uzrok diskopatije je sindrom kaude ekvine, kod kojeg koštani kralješci degeneriraju, što može dovesti do hernije diska. Psi s prekomjernom tjelesnom težinom mogu razviti diskopatiju zbog nepravilnog opterećenja, jer su njihovi međukralješnički diskovi pod velikim opterećenjem.

Simptomi paralize/diskopatije jazavčara kod pasa

Postoji nekoliko tipičnih znakova paralize jazavčara, uključujući iznenadnu pojavu paralize i boli, promijenjen hod, neravnomjerno ili teturavo hodanje i gubitak kontrole nad mokrenjem i defekacijom. Obično su posebno pogođeni mlađi psi u dobi od jedne do šest godina.

Simptomi diskopatije kod pasa mogu varirati ovisno o težini i mjestu diskus hernije. Međutim, općenito se mogu pojaviti sljedeći simptomi:

1. Bol : najčešći znak diskopatije je bol. Ovo može biti lokalizirano i usmjereno na područje zahvaćene diskus hernije ili može biti difuzno. Psi mogu imati poteškoća pri ležanju ili stajanju, mogu čuvati zahvaćeno područje ili se mogu oklijevati kretati se ili izvoditi određene pokrete.
2. Poremećaji hoda : Mnogi psi s diskopatijom imaju poremećaje hoda koji mogu varirati od blage nesigurnosti do teške ataksije ili paralize. To se može manifestirati kao njihanje, posrtanje, nemogućnost koordinacije stražnjih nogu ili čak nemogućnost kretanja ili stajanja.
3. Promjene u ponašanju : Psi s diskopatijom mogu pokazivati ​​promjene u ponašanju kao što su gubitak interesa za aktivnosti u kojima inače uživaju, smanjeni apetit, razdražljivost ili čak agresija.
4. Neurološki simptomi : Ovisno o mjestu i težini hernije diska, psi s diskopatijom također mogu pokazivati ​​niz neuroloških simptoma. To može uključivati ​​smanjene ili odsutne reflekse, gubitak osjeta boli, poteškoće s mokrenjem ili defekacijom, au teškim slučajevima i paralizu.

Važno je napomenuti da svi psi s diskopatijom ne pokazuju sve ove simptome i da simptomi mogu varirati od psa do psa. Stoga je ključno da vlasnici pasa pažljivo prate svoje životinje i odmah potraže veterinarsku pomoć ako sumnjaju na diskopatiju. Rana dijagnoza i liječenje mogu pomoći u smanjenju rizika od trajnog oštećenja i invaliditeta.

Dijagnoza diskopatije u pasa

Dijagnoza diskopatije u pasa zahtijeva sveobuhvatan klinički pregled i specijalizirane tehnike snimanja. Postupci općenito uključuju kombinaciju sljedećih koraka:

1. Klinički pregled : Prvi korak u dijagnosticiranju diskopatije je temeljit klinički pregled od strane veterinara. To može uključivati ​​neurološki pregled kako bi se otkrile bilo kakve abnormalnosti u refleksima ili pokretljivosti psa. Osim toga, mogu se provesti određeni specifični testovi, kao što je test percepcije boli i test proprioceptivnih nedostataka (tj. sposobnost psa da opaža vlastite udove u prostoru).
2. X-zrake : Standardne X-zrake mogu se koristiti za otkrivanje znakova diskopatije, kao što je sužavanje diskovnog prostora ili promjene kostiju oko zahvaćenog diska. Međutim, valja napomenuti da rendgenske snimke ne mogu uvijek dati točne informacije o stanju intervertebralnih diskova, osobito u ranim fazama bolesti.
3. Napredne tehnike snimanja : Za dobivanje detaljnijih informacija o diskovima i okolnom tkivu mogu se koristiti napredne tehnike snimanja kao što su kompjutorizirana tomografija (CT) i magnetska rezonancija (MRI). Ove tehnike mogu pružiti točan prikaz intervertebralnih diskova i leđne moždine te pomoći u određivanju opsega i točne lokacije hernije diska.
4. Mijelografija : Ovaj postupak uključuje ubrizgavanje kontrastnog sredstva u prostor oko leđne moždine kako bi se istakla tijekom rendgenskog ili CT skeniranja . To može pomoći u određivanju točne lokacije i opsega hernije diska. Međutim, ovaj se postupak sada rjeđe koristi jer je invazivan i ima potencijal za komplikacije.

Treba naglasiti da dijagnoza diskopatije u pasa može biti složena i zahtijeva sveobuhvatnu kliničku procjenu i specijalizirane slikovne studije. Također je važno da vlasnici pasa poznaju simptome ove bolesti i da odmah potraže veterinarsku pomoć ako sumnjaju na diskopatiju.

Mogućnosti liječenja diskopatije u pasa

Mogućnosti liječenja: Liječenje od ovisnosti i rehabilitacija

Izbor liječenja ovisi o težini i vrsti diskopatije. Za blagu paralizu jazavčara koja se može kontrolirati lijekovima, obično se preferira terapija lijekovima. To uključuje lijekove protiv bolova i protuupalne lijekove koji pomažu smanjiti oticanje i upalu te umiriti zahvaćeno područje. Važno je da vlasnik provodi terapiju lijekovima pod vodstvom veterinara i da se strogo pridržava uputa o doziranju.

Paralelno s liječenjem lijekovima, razne rehabilitacijske mjere mogu pomoći u poticanju ozdravljenja i ubrzanju procesa ozdravljenja. Fizioterapija i hidroterapija mogu igrati važnu ulogu u promicanju mobilnosti, dok podržavaju izgradnju mišića.

U nekim slučajevima, korištenje pomagala kao što su kolica može pomoći u svakodnevnom životu i vratiti kvalitetu života.

Mogućnosti liječenja diskopatije u pasa: Kirurški zahvati

U ozbiljnijim slučajevima kada je terapija lijekovima nedovoljna ili neučinkovita, može biti potrebna kirurška intervencija. Kirurški zahvat ima za cilj olakšati pritisak na leđnu moždinu uklanjanjem herniranog dijela diska.

Postoje različiti kirurški zahvati za liječenje diskopatije. Oni mogu biti minimalno invazivni ili otvoreni, ovisno o težini bolesti i položaju zahvaćenog diska. Vaš će veterinar preporučiti najprikladniji kirurški pristup na temelju individualne situacije vašeg psa.

Važno je napomenuti da kirurško liječenje zahtijeva odgovarajuću naknadnu skrb. To može uključivati ​​lijekove, fizikalnu terapiju i redovite preglede. Vaš veterinar će vam pomoći da napravite optimalan plan naknadne njege za vašeg psa.

U veterinarskoj medicini postoji nekoliko kirurških zahvata za liječenje diskopatije, od kojih svaki ima svoje prednosti i ograničenja. Izbor postupka ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući težinu stanja, točnu lokaciju zahvaćenog diska i opće zdravstveno stanje psa.

Jedna od najčešćih operacija zove se fenestracija , u kojoj se uklanja mali dio intervertebralnog diska kako bi se smanjio pritisak na leđnu moždinu. Ova metoda je minimalno invazivna i često se koristi kod pasa s blagom do umjerenom diskopatijom. Omogućuje brži oporavak i manje postoperativnih komplikacija u usporedbi s drugim zahvatima.

Drugi uobičajeni postupak je hemilaminektomija , u kojoj se uklanja dio kralješka kako bi se omogućio bolji pristup zahvaćenom disku. To omogućuje temeljitije uklanjanje tkiva diska i stoga može biti poželjnije u težim slučajevima. Međutim, ovaj je postupak invazivniji i može biti povezan s povećanim rizikom od postoperativnih komplikacija.

Za pse s uznapredovalom ili teškom diskopatijom biti potrebna dorzalna laminektomija Ovaj postupak uključuje uklanjanje velikog dijela kralješka kako bi se omogućio maksimalan pristup zahvaćenom disku. To omogućuje potpuno uklanjanje diska, ali može dovesti do duljeg vremena oporavka i povećanog rizika od postoperativnih komplikacija.

Bez obzira na odabranu operaciju, pažljiva postoperativna njega je ključna. To može uključivati ​​lijekove za ublažavanje boli i smanjenje upale, fizikalnu terapiju za promicanje mobilnosti i redovite preglede za praćenje procesa ozdravljenja.

Važno je napomenuti da svaka kirurška intervencija nosi rizike i stoga se odluka o podvrgavanju kirurškom zahvatu uvijek treba donijeti u bliskoj konzultaciji s veterinarom koji liječi.

Prevencija i liječenje diskopatije u pasa

Budući da određene pasmine pasa imaju genetsku predispoziciju za diskopatije, važno je minimizirati rizik preventivnim mjerama. To uključuje održavanje zdrave težine vašeg psa kako biste izbjegli pretjerani pritisak na kralježnicu. Redovito umjereno vježbanje može pomoći u jačanju mišića oko kralježnice i smanjiti vjerojatnost diskopatije. Osim toga, vlasnici oboljelih pasmina pasa trebaju obratiti pozornost na prve znakove diskopatije i posavjetovati se s veterinarom ako sumnjaju.

Općenito, diskopatija u pasa zahtijeva sveobuhvatno liječenje koje uključuje i liječenje akutnih simptoma i preventivne mjere za smanjenje rizika od budućih bolesti. Uz pravu njegu i brigu, vaš pas može živjeti ispunjen i sretan život unatoč diskopatiji.

Često postavljana pitanja o diskopatiji u pasa

Sažetak diskopatije u pasa

Diskopatija kod pasa je uobičajeno i ozbiljno stanje koje zahvaća intervertebralne diskove i može uzrokovati značajnu bol i ograničenu pokretljivost. U biti, radi se o degenerativnoj bolesti kod koje intervertebralni diskovi, koji služe kao amortizeri između kralježaka, gube stabilnost te mogu puknuti ili prolabirati. To može uzrokovati pritisak unutarnjeg materijala diska na leđnu moždinu, uzrokujući bol, hromost i u teškim slučajevima paralizu.

Točan uzrok diskopatije još nije u potpunosti razjašnjen. Međutim, smatra se da uključuje kombinaciju genetskih, okolišnih i mehaničkih čimbenika. Posebno su pogođene manje pasmine pasa s dugom kralježnicom i kratkim nogama, poput jazavčara, pekinezera i francuskih buldoga, kao i neke druge pasmine poput biglova i koker španijela.

Dijagnoza diskopatije obično se postavlja kombinacijom kliničkog pregleda, rendgenskih studija i naprednih tehnika snimanja kao što je kompjutorizirana tomografija (CT) ili magnetska rezonancija (MRI). Postoji nekoliko mogućnosti liječenja diskopatije, uključujući konzervativne mjere kao što su ublažavanje boli i fizikalna terapija, kao i kirurški zahvat u težim slučajevima.

Prognoza za pse s diskopatijom varira ovisno o težini stanja i liječenju. Neki se psi mogu potpuno oporaviti, dok drugi mogu imati trajna oštećenja. Ključni aspekt liječenja diskopatije je rano otkrivanje i liječenje. Stoga je važno da vlasnici pasa znaju znakove ovog stanja i brzo potraže veterinarsku pomoć ako je potrebno.

Diskopatija u pasa složen je i multifaktorski problem koji zahtijeva daljnja istraživanja. Bolje poznavanje genetskih i mehaničkih uzroka moglo bi pomoći u poboljšanju prevencije i liječenja ove bolesti. U međuvremenu je ključno da vlasnici pasa budu informirani i sposobni prepoznati znakove diskopatije te na odgovarajući način reagirati.

Literatura o diskopatiji u pasa

1. Fingeroth, JM, i Thomas, W.B. (2016.). Napredak u bolesti intervertebralnog diska kod pasa i mačaka . Ames, Iowa: Wiley-Blackwell. Ova knjiga pruža opsežan pregled patologije, dijagnoze i liječenja bolesti intervertebralnog diska u pasa i mačaka.
2. Jeffery, ND, Levine, JM, Olby, NJ, & Stein, VM (2013). Mijelopatije pasa i mačaka: Etiologije i dijagnostički pristupi . Veterinarske klinike Sjeverne Amerike: Praksa malih životinja, 43(5), 1141-1158. Ovaj članak daje detaljan pregled različitih uzroka i dijagnostičkih postupaka za bolesti leđne moždine u pasa i mačaka, uključujući diskopatiju.
3. Brisson, B.A. (2010). Bolest intervertebralnog diska u pasa . Veterinarske klinike Sjeverne Amerike: Praksa malih životinja, 40(5), 829-858. Ovaj članak pruža temeljitu raspravu o intervertebralnoj diskopatiji u pasa, uključujući uzroke, dijagnozu i mogućnosti liječenja.
4. Sharp, N.J., & Wheeler, S.J. (2005). Poremećaji kralježnice malih životinja: dijagnoza i kirurgija . 2. izdanje. Edinburgh: Elsevier Health Sciences. Ova knjiga pruža detaljan vodič za dijagnozu i kirurško liječenje poremećaja kralježnice malih životinja, uključujući diskopatiju.

Imajte na umu da je ova literatura napisana na engleskom jer postoji ograničena literatura na njemačkom jeziku u ovom specifičnom području. Međutim, mogao bi biti od velike koristi veterinarima i znanstvenicima koji nastavljaju proučavati diskopatiju kod pasa.